Dostupne su dvije glavne vrste polipropilena: homopolimeri i kopolimeri. Kopolimeri se dalje dijele na blok kopolimere i nasumične kopolimere.
Svaka kategorija odgovara određenim aplikacijama bolje od ostalih. Polipropilen se često naziva "čelik" plastične industrije zbog različitih načina na koje se može modificirati ili prilagoditi kako bi najbolje služio određenoj svrsi.
To se obično postiže uvođenjem posebnih aditiva ili proizvodnjom na vrlo specifičan način. Ova prilagodljivost je vitalno svojstvo.
Homopolimerni polipropilen je tip opće namjene. Ovo možete zamisliti kao zadano stanje polipropilenskog materijala. Blok kopolimer polipropilena ima komonomerne jedinice raspoređene u blokove (to jest, u pravilnom uzorku) i sadrže između 5 i 15 posto etilena.
Etilen poboljšava određena svojstva, poput otpornosti na udarce, dok drugi aditivi poboljšavaju druga svojstva.
Nasumični kopolimer polipropilena – za razliku od blok kopolimera polipropilena – ima komonomerne jedinice raspoređene u nepravilnim ili nasumičnim obrascima duž molekule polipropilena.
Obično se ugrađuju između 1 i 7 posto etilena i biraju se za primjene gdje se želi savitljiviji, bistriji proizvod.
